Pomaže li epikatehin u izgradnji mišićne mase i snage?

Uvod i predloženi mehanizmi

Epikatehin, monomerni flavan-3-ol koji se nalazi u kakau (Theobroma cacao) i zelenom čaju (Camellia sinensis), privukao je pažnju kao ergogeni i anabolički spoj [4]. U pretkliničkim modelima, epikatehin modulira proteostazu skeletnih mišića supresijom miostatina—negativnog regulatora mišićnog rasta—te smanjenjem aktivnosti E3 ubikvitin ligaza i transkripcijskih faktora povezanih s atrofijom mišića, uključujući MAFbx (atrogin-1), MuRF1 i FOXO [3, 4]. Istovremeno, povećava ekspresiju folistatina (endogenog antagonista miostatina), stimuliše miogene regulatorne faktore kao što su MyoD, Myf5 i miogenin, te aktivira IGF-PI3K-AKT/mTOR signalni put odgovoran za sintezu mišićnih proteina [3, 4].

Pored puteva koji regulišu hipertrofiju, epikatehin jedinstveno podstiče mitohondrijalnu biogenezu i kapilarnu angiogenezu u skeletnim mišićnim vlaknima u poređenju s drugim podklasama katehina [3, 4]. Ovi fiziološki mehanizmi pozicionirali su epikatehin kao potencijalnog kandidata za poboljšanje adaptacija na trening s opterećenjem, povećanje snage i pomicanje cirkulirajućeg balansa folistatina i miostatina [3]. Međutim, prenošenje ovih mehanističkih nalaza na sportiste trenirane s opterećenjem otkriva kontradiktorne rezultate koji zavise od populacije [4, 5].

Akutni pilot podaci kod ljudi

Rano interesovanje za anaboličku efikasnost epikatehina proizašlo je iz pilot istraživanja koncepta provedenog na ljudima [6, 8]. U ovom ispitivanju, šest ispitanika srednjih godina (prosječna starost 41 ± 5 godina) konzumiralo je 25 mg čistog (-)-epikatehina dva puta dnevno (~1 mg/kg/dan) tokom 7 dana [6]. Protokol je doveo do povećanja omjera folistatina i miostatina u plazmi od 49,2 ± 16,6% uz istovremeno povećanje bilateralne izometrijske snage stiska šake od ~7% [6, 8, 11].

Komplementarni pretklinički podaci kod mladih (6 mjeseci) i starih (26 mjeseci) C57BL/6 miševa koji su primali 1 mg/kg dva puta dnevno pokazali su značajno smanjenje miostatina u skeletnim mišićima (-15% odnosno -21%) i povećanje folistatina od 56% u ostarjelim mišićima, zajedno sa smanjenjem markera povezanih sa starenjem [6, 8]. Iako su ovi nalazi potvrdili bioraspoloživost i akutnu endokrinu modulaciju, uzorak je bio minimalan (n=6), bez kontrole trenažnog statusa i bez randomizirane kontrolne grupe [6].

Dokazi u sarkopeničnim i kliničkim kohortama

Najjači klinički dokazi za kombinaciju treninga s opterećenjem i suplementacije epikatehinom potiču iz osmonedjeljnog dvostruko slijepog randomiziranog kontrolisanog ispitivanja koje su proveli Mafi i sar. (2019) na 62 starija muškarca sa sarkopenijom (prosječna starost 68,63 ± 2,86 godina) [1]. Učesnici su bili raspoređeni u četiri paralelne grupe: samo trening s opterećenjem (RT), samo epikatehin (EP), kombinovani trening s opterećenjem i epikatehin (RT+EP) ili placebo (PL) [1].

Intervencija RT+EP polučila je superiorne rezultate u poređenju sa svim ostalim uslovima [1]:

• Folistatin i miostatin: Grupa RT+EP ostvarila je najveće statistički značajno povećanje folistatina u plazmi i omjera folistatina i miostatina [1]. Miostatin u plazmi značajno se smanjio samo u kohortama RT+EP i RT [1].
• Ishodi u snazi: Dobici u maksimalnoj snazi gornjeg dijela tijela (potisak s prsa) i donjeg dijela tijela (nožni potisak) bili su značajno veći u grupi RT+EP nego kod samo RT, samo EP ili placeba [1].
• Funkcionalni i morfološki parametri: Indeks apendikularne mišićne mase (AMMI) i performanse mobilnosti na testu Timed Up and Go (TUG) značajno su se poboljšali u sve tri aktivne eksperimentalne grupe u odnosu na placebo [1].

U kliničkim populacijama s podležećom mišićnom patologijom, kao što je Beckerova mišićna distrofija, 8 sedmica oralnog unosa (-)-epikatehina (100 mg/dan) slično je izazvalo povećanje mišićnog i plazmatskog folistatina, smanjenje miostatina i pojačanje markera mitohondrijalne biogeneze, uključujući PGC-1α, LKB1, AMPK i brojnost krista [10]. Međutim, ove populacije imaju povišene početne nivoe miostatina, izraženo propadanje mišića i potisnutu miogenu signalizaciju u poređenju sa zdravim odraslim osobama koje treniraju s opterećenjem [6, 10].

Efikasnost kod mladih, zdravih i treniranih pojedinaca

Direktan prenos ovih rezultata na mlade osobe trenirane s opterećenjem otežan je proturječnim kliničkim podacima [4, 5]. U četveronedjeljnom dvostruko slijepom randomiziranom kontrolisanom ispitivanju na 20 rekreativno aktivnih mladih odraslih osoba (starosti 18–30 godina), suplementacija s 200 mg/dan (-)-epikatehina (100 mg dva puta dnevno) u kombinaciji s biciklističkim treningom nije promijenila ekspresiju mRNA miostatina u skeletnim mišićima niti nivoe proteina mitohondrijalnih markera kao što su citohrom C i citrat sintaza [5].

Štaviše, studija je zabilježila očigledan efekat interferencije na adaptacije izdržljivosti: kohorta na epikatehinu imala je ublažene trenažne odgovore, ne pokazujući značajan porast sukcinat dehidrogenaze (SDH; p = 0,81) ili relativne vršne potrošnje kisika (VO2 peak; p = 0,21), dok je placebo trenažna grupa postigla značajna poboljšanja i u SDH (p = 0,03) i u VO2 peak (p < 0,01) [5]. Iako je ova specifična studija procjenjivala biciklizam, a ne ciljani teški trening s opterećenjem, izostanak promjene u ekspresiji gena za miostatin ukazuje na to da epikatehin ne remeti uniformno signalizaciju miostatina u zdravoj, mlađoj muskulaturi [5].

Praktični rezime za sportiste

Trenutna klinička literatura pokazuje izrazitu dihotomiju u ishodima primjene epikatehina:

1. Visoka efikasnost kod deficitarnih ili sarkopeničnih mišića: Kod starijih osoba sa sarkopenijom i kliničkih populacija koje karakteriše porast miostatina i pad folistatina povezan sa starenjem, epikatehin djeluje sinergijski s treningom s opterećenjem kako bi pojačao prirast snage i poboljšao omjer folistatina i miostatina [1, 6, 10].
2. Neizvjesna hipertrofična efikasnost kod treniranih kohorti: Kod mladih, zdravih pojedinaca, epikatehin nije uspio smanjiti mRNA miostatina niti poboljšati adaptaciju mitohondrijalnih enzima tokom treninga [5]. Visoke doze potencijalno mogu ublažiti specifične ćelijske stresne signale izazvane treningom koji su neophodni za adaptaciju [5].
3. Nedostatak standardiziranog doziranja: Iako su u ispitivanjima istraživane dnevne doze između 1 mg/kg i 200 mg, standardizirani klinički protokoli koji optimiziraju vrijeme uzimanja, čistoću i kombinovanje sa specifičnim režimima treninga s opterećenjem još uvijek nisu uspostavljeni [3, 4].