Pomaže li epikatehin u izgradnji mišića i snage?

Uvod i predloženi mehanizmi

Epikatehin, monomerni flavan-3-ol koji se nalazi u kakau (Theobroma cacao) i zelenom čaju (Camellia sinensis), privukao je interes kao ergogeni i anabolički spoj [4]. U pretkliničkim modelima epikatehin modulira proteostazu skeletnih mišića suzbijanjem miostatina — negativnog regulatora mišićnog rasta — te smanjenjem ekspresije E3 ubikvitin ligaza i transkripcijskih faktora povezanih s atrofijom mišića, uključujući MAFbx (atrogin-1), MuRF1 i FOXO [3, 4]. Istovremeno povećava ekspresiju folistatina (endogenog antagonista miostatina), stimulira miogene regulatorne faktore kao što su MyoD, Myf5 i miogenin te aktivira signalni put IGF-PI3K-AKT/mTOR odgovoran za sintezu mišićnih proteina [3, 4].

Osim puteva koji reguliraju hipertrofiju, epikatehin jedinstveno potiče biogenezu mitohondrija i kapilarnu angiogenezu u vlaknima skeletnih mišića u usporedbi s drugim podklasama katehina [3, 4]. Ovi fiziološki mehanizmi pozicionirali su epikatehin kao potencijalnog kandidata za poboljšanje adaptacija na trening s opterećenjem, povećanje snage i pomicanje ravnoteže cirkulirajućeg folistatina i miostatina [3]. Međutim, prenošenje ovih mehanističkih nalaza na utrenirane sportaše u sportovima snage otkriva oprečne rezultate koji ovise o ispitivanoj populaciji [4, 5].

Akutni pilot podaci kod ljudi

Rani interes za anaboličku učinkovitost epikatehina potaknut je pilot-istraživanjem na ljudima kao dokazom koncepta [6, 8]. U tom su ispitivanju šestorica ispitanika srednje dobi (prosječna dob 41 ± 5 godina) uzimala 25 mg čistog (-)-epikatehina dvaput dnevno (~1 mg/kg/dan) tijekom 7 dana [6]. Protokol je doveo do povećanja omjera folistatina i miostatina u plazmi za 49,2 ± 16,6% te istovremenog povećanja bilateralne izometričke snage stiska šake za ~7% [6, 8, 11].

Komplementarni pretklinički podaci na mladim (6 mjeseci) i starim (26 mjeseci) C57BL/6 miševima koji su primali 1 mg/kg dvaput dnevno pokazali su značajno smanjenje miostatina u skeletnim mišićima (-15% odnosno -21%) te povećanje folistatina za 56% u ostarjelim mišićima, uz smanjenje markera povezanih sa starenjem stanica [6, 8]. Iako su ovi nalazi potvrdili bioraspoloživost i akutnu endokrinu modulaciju, uzorak je bio minimalan (n=6), status utreniranosti nije bio kontroliran, a studiji je nedostajala randomizirana kontrolna skupina [6].

Dokazi u sarkopeničnim i kliničkim kohortama

Najjači klinički dokazi za kombinaciju treninga s opterećenjem i suplementacije epikatehinom potječu iz 8-tjednog dvostruko slijepog randomiziranog kontroliranog ispitivanja koje su proveli Mafi i sur. (2019) na 62 starija muškarca sa sarkopenijom (prosječna dob 68,63 ± 2,86 godina) [1]. Sudionici su bili raspoređeni u četiri paralelne skupine: samo trening s opterećenjem (RT), samo epikatehin (EP), kombinacija treninga s opterećenjem i epikatehina (RT+EP) ili placebo (PL) [1].

Intervencija RT+EP polučila je superiorne rezultate u usporedbi sa svim ostalim uvjetima [1]:

• Folistatin i miostatin: Skupina RT+EP postigla je najveća značajna povećanja folistatina u plazmi i omjera folistatina i miostatina [1]. Miostatin u plazmi značajno se smanjio samo u skupinama RT+EP i RT [1].
• Ishodi snage: Povećanja maksimalne snage gornjeg dijela tijela (potisak s klupe) i donjeg dijela tijela (nožni potisak) bila su značajno veća u skupini RT+EP nego u skupinama koje su provodile samo RT, uzimale samo EP ili uzimale placebo [1].
• Funkcionalni i morfološki pokazatelji: Indeks apendikularne mišićne mase (AMMI) i mobilnost mjerena testom Timed Up and Go (TUG) značajno su se poboljšali u sve tri aktivne eksperimentalne skupine u odnosu na placebo [1].

U kliničkim populacijama s podležećom mišićnom patologijom, kao što je Beckerova mišićna distrofija, 8 tjedana oralnog uzimanja (-)-epikatehina (100 mg/dan) slično je izazvalo povećanje folistatina u mišićima i plazmi, smanjenje miostatina te poboljšanje markera biogeneze mitohondrija uključujući PGC-1α, LKB1, AMPK i obilje mitohondrijskih krista [10]. Međutim, ove populacije imaju povišene početne razine miostatina, izražen gubitak mišićne mase i potisnuto miogeno signaliziranje u usporedbi sa zdravim odraslim osobama koje treniraju s opterećenjem [6, 10].

Učinkovitost kod mladih, zdravih i utreniranih pojedinaca

Izravan prijenos ovih rezultata na mlade osobe utrenirane za snagu doveden je u pitanje proturječnim kliničkim podacima [4, 5]. U 4-tjednom dvostruko slijepom randomiziranom kontroliranom ispitivanju na 20 rekreativno aktivnih mlađih odraslih osoba (u dobi od 18 do 30 godina), suplementacija s 200 mg/dan (-)-epikatehina (100 mg dvaput dnevno) u kombinaciji s biciklističkim treningom nije uspjela promijeniti ekspresiju mRNA miostatina u skeletnim mišićima niti razine proteina mitohondrijskih markera kao što su citokrom C i citrat sintaza [5].

Štoviše, u studiji je zabilježen očit interferencijski učinak na adaptacije izdržljivosti: kohorta koja je uzimala epikatehin imala je prigušen odgovor na trening, bez značajnog povećanja sukcinat dehidrogenaze (SDH; p = 0,81) ili relativnog vršnog primitka kisika (VO2 peak; p = 0,21), dok je skupina na treningu s placebom postigla značajna poboljšanja u SDH (p = 0,03) i VO2 peaku (p < 0,01) [5]. Iako je ovo specifično istraživanje procjenjivalo biciklizam, a ne ciljani teški trening s opterećenjem, izostanak promjene u ekspresiji gena za miostatin ukazuje na to da epikatehin ne ometa uniformno signalizaciju miostatina u zdravoj, mlađoj muskulaturi [5].

Praktični sažetak za sportaše

Trenutna klinička literatura pokazuje jasnu podvojenost u ishodima epikatehina:

1. Visoka učinkovitost kod deficitarnih ili sarkopeničnih mišića: Kod starijih osoba sa sarkopenijom i kliničkih populacija koje karakterizira dobno uvjetovano povećanje miostatina i smanjenje folistatina, epikatehin djeluje sinergistički s treningom s opterećenjem kako bi pojačao prirast snage i poboljšao omjer folistatina i miostatina [1, 6, 10].
2. Neizvjesna hipertrofična učinkovitost u utreniranim kohortama: Kod mladih, zdravih pojedinaca epikatehin nije uspio smanjiti mRNA miostatina niti poboljšati adaptaciju mitohondrijskih enzima tijekom treninga [5]. Visoke doze mogu potencijalno prigušiti specifične stanične stresne signale izazvane treningom koji su nužni za adaptaciju [5].
3. Nedostatak standardiziranog doziranja: Iako su u ispitivanjima istraživane dnevne doze između 1 mg/kg i 200 mg, standardizirani klinički protokoli koji optimiziraju vrijeme uzimanja, čistoću i kombiniranje sa specifičnim režimima treninga s opterećenjem još uvijek nisu utvrđeni [3, 4].