🌐 Hrvatski
EnglishالعربيةБългарскиবাংলাBosanskiČeštinaDanskDeutschΕλληνικάEspañol (España)Español (Latinoamérica)EestiSuomiFilipinoFrançaisहिन्दीHrvatskiMagyarBahasa IndonesiaItaliano日本語한국어LietuviųLatviešuМакедонскиBahasa MelayuNorsk bokmålNederlandsPolskiPortuguês (Brasil)Português (Portugal)RomânăРусскийSlovenčinaSlovenščinaShqipSrpskiSvenskaไทยTürkçeУкраїнськаاردوTiếng Việt简体中文繁體中文
Endurance

Optimizacija maksimalne aerobne brzine i izdržljivosti u dioničkom trčanju

Trkački visokointenzivni intervalni trening pruža superiorna poboljšanja u izdržljivosti u dioničkom trčanju i linearnom sprintu u usporedbi sa samim igrama na manjem prostoru. Igre na manjem prostoru jednako su učinkovite kao i HIIT za prilagodbe maksimalnog aerobnog kapaciteta, dok trening ponavljanih sprinteva prvenstveno razvija ubrzanje i sposobnost ponavljanja sprinta.

Posljednje ažuriranje: 2026-09-03

Odrednice aerobne izvedbe u dioničkom trčanju

Sportaši u timskim sportovima na travi i parketu često se oslanjaju na intermitentni kapacitet dioničke izdržljivosti, a ne na kontinuirani linearni aerobni kapacitet. Dionički testovi – poput Yo-Yo testova s intermitentnim oporavkom (Yo-Yo IR1 i IR2), 20-metarskog progresivnog testa trčanja (20m MFT) i 30–15 intermitentnog fitness testa (30–15 IFT) – procjenjuju ne samo maksimalni primitak kisika ($\dot{V}\text{O}_2\text{max}$) i maksimalnu aerobnu brzinu (MAS), već i mehaniku ponavljanih ubrzanja, usporavanja te promjena smjera kretanja (COD) za 180° [1, 8, 15].

Oblikovanje učinkovitih kondicijskih intervencija zahtijeva razumijevanje načina na koji različiti modaliteti treninga ciljaju linearnu brzinu, anaerobnu brzinsku rezervu (ASR = maksimalna brzina sprinta − MAS) i kapacitet intermitentnog oporavka [18].

Trkački visokointenzivni intervalni trening (HIIT)

Trkački HIIT omogućuje preciznu kalibraciju vanjskog intenziteta treninga pomoću referentnih vrijednosti kao što su MAS, brzina u 30–15 IFT-u ($V_{\text{IFT}}$) ili ASR [9, 18]. Uobičajeni formati uključuju:

  • Dugi HIIT: 90–105% MAS u trajanju od 1–6 minuta [18].
  • Kratki HIIT: 100–130% MAS u trajanju od 15–60 sekundi [18].
  • Sprint intervalni trening (SIT): Supramaksimalna ponavljanja od 15–45 sekundi s 2–4 minute pasivnog oporavka [18].

U metaanalitičkim procjenama treniranih adolescenata sportaša (McKay razina $\ge$2), intervencije temeljene na HIIT-u proizvele su znatna poboljšanja u $V_{\text{IFT}}$ (SMD = 1,13, 95% CI [0,63, 1,63]) i terenskoj intermitentnoj dioničkoj izdržljivosti (Yo-Yo IR1/IR2, 20m višestupanjski: SMD = 0,65, 95% CI [0,07, 1,23]), uz značajna poboljšanja $\dot{V}\text{O}_2\text{max}$ (SMD = 0,65) i brzine COD-a (SMD = -0,54) [8]. Kod sportašica u timskim sportovima, HIIT izvođen na 80–100% HRmax donio je dosljedna povećanja $\dot{V}\text{O}_2\text{max}$ (ES 0,19 do 1,08), brzine COD-a (ES 0,34 do 0,88) i sposobnosti ponavljanja sprinta (RSA: ES 0,32 do 0,64) [5].

Mrežna metaanaliza koja je uspoređivala kondicijske modalitete kod nogometaša pokazala je da je trkački HIIT bio najbolje rangiran za poboljšanje izvedbe u dioničkom Yo-Yo IR1 testu (SUCRA = 86,2; SMD = 0,78, p = 0,001) i $\dot{V}\text{O}_2\text{max}$ (SUCRA = 74,3; SMD = 0,53, p = 0,007) [7].

Trkački HIIT u odnosu na igre na manjem prostoru (SSG)

Igre na manjem prostoru integriraju visoka kardiovaskularna opterećenja s tehničko-taktičkom izvedbom, prirodno izazivajući ponavljana ubrzanja i usporavanja [9, 10]. Kod mlađih sportaša u timskim sportovima, kondicijski trening putem SSG-a značajno poboljšava maksimalni aerobni kapacitet (SMD = 0,78), intermitentnu izdržljivost visokog intenziteta (SMD = 1,05), ubrzanje u sprintu (SMD = -0,55) i sposobnost COD-a (SMD = -0,85) [1]. Kod netreniranih mlađih odraslih osoba, rukometni SSG (uz održavanje HR >85% $\text{HR}_{\text{max}}$) poboljšao je $\dot{V}\text{O}_2\text{max}$ za ~7 mL·kg⁻¹·min⁻¹ i unaprijedio izvedbu u 20m MFT-u u jednakoj mjeri kao i HIIT na atletskoj stazi [10].

Međutim, kada se izravno uspoređuju u kontroliranim ispitivanjima, trkački HIIT pokazuje specifične prednosti za ishode dioničkih testova visokog intenziteta:

  • U metaanalizi 17 randomiziranih kontroliranih ispitivanja na muškim adolescentima sportašima u timskim sportovima, HIIT je pokazao statistički superiorno poboljšanje u odnosu na SSG u izvedbi Yo-Yo IR1 testa (SMD = 0,42, 95% CI [0,09, 0,74], $I^2 = 0%$), dok su prilagodbe u $\dot{V}\text{O}2\text{max}$ (SMD = 0,05), $V{\text{IFT}}$ (SMD = 0,24) i COD-u (SMD = 0,00) ostale usporedive između modaliteta [2].
  • Trkački HIIT značajno je superiorniji od SSG-a za prilagodbe linearnog sprinta (međugrupni ES = 0,42, p = 0,012), dok nijedan modalitet pouzdano ne izaziva poboljšanja vertikalnog skoka bez ciljanog treninga s opterećenjem [3].

Kombiniranje intervala temeljenih na MAS-u s treningom kroz SSG izrazito je učinkovito: 12-tjedna intervencija pokazala je da su i MAS u kombinaciji sa SSG-om i samostalni MAS proizveli značajne dobitke u prijeđenoj udaljenosti na Yo-Yo IR1 testu i $\dot{V}\text{O}_2\text{max}$ u usporedbi sa standardnim rutinskim treningom (p = 0,001) [4]. Nasuprot tome, nestrukturirana istovremena primjena HIIT-a i SSG-a unutar istih mikrociklusa može narušiti izvedbu sprinta (20 m sprint SMD = 1,84, p = 0,002) ako se ukupnim volumenom i umorom ne upravlja pravilno [7].

Linearni HIIT u odnosu na HIIT s promjenom smjera (COD)

Budući da dionički testovi izdržljivosti zahtijevaju okrete za 180°, uključivanje promjena smjera u programiranje HIIT-a često se istražuje [13, 15]. Uvođenje okreta za 180° povećava metabolički i mehanički trošak trčanja; standardne programske prilagodbe obično smanjuju zadanu udaljenost trčanja u intervalu za 2–3% po promjeni smjera (npr. ukupno smanjenje udaljenosti od ~7% za tri okreta od 180°) kako bi se održao ekvivalentan zadani intenzitet [15].

Kod vrhunskih nogometašica, usporedba pravocrtnih intervala (HIIT LIN) s intervalima s tri okreta za 180° (HIIT COD) pokazala je da su oba modaliteta proizvela značajna, jednaka poboljšanja brzine sprinta na 10 m – 30 m, agilnosti (Pro-agility, Zig-zag), RSA, $\dot{V}\text{O}2\text{max}$ i $V{\text{IFT}}$, pri čemu HIIT COD nije pružio nikakvu superiornu prilagodbu u odnosu na linearno trčanje [13]. Međutim, veća gustoća COD-a po intervalu (npr. tri okreta u odnosu na jedan okret) prethodno je pokazala veće aerobne prilagodbe i prilagodbe ponavljanog sprinta kod dvoranskih sportaša [13]. U akutnim mikrociklusima, udarni mikrociklusi HIIT-a visoke gustoće mogu ubrzati poboljšanja u 30–15 IFT-u, iako ne poboljšavaju ekonomičnost trčanja [17].

Trening ponavljanih sprinteva (RST)

Trening ponavljanih sprinteva (RST; trajanje sprinta <10 s, oporavak <60 s pri 85–100% maksimalne brzine sprinta) cilja neuromuskularnu snagu, ubrzanje i resintezu fosfokreatina [11, 18]. Metaanalitički dokazi ukazuju na to da RST učinkovito poboljšava linearno ubrzanje i brzinu (10 m sprint ES = 1,01; 20 m sprint ES = 0,80), brzinu COD-a (ES = 0,60) i najbolje vrijeme u ponavljanom sprintu (ES = 0,48) kod mladih sportaša [11]. RST također značajno poboljšava ukupnu sposobnost ponavljanja sprinta kod treniranih adolescenata (SMD = -0,70) [8].

Međutim, sam RST nije dovoljan za maksimiziranje aerobne brzine ili dioničke izdržljivosti: ne uspijeva izazvati statistički značajne dobitke u maksimalnom aerobnom kapacitetu u usporedbi s kontrolnim treningom [11].

Restrikcija protoka krvi (BFR) u kombinaciji s intervalnim treningom

Kombiniranje intervalnog treninga s restrikcijom protoka krvi (IT+BFR) može poslužiti kao sredstvo za intenzifikaciju maksimalne aerobne brzine i aerobne snage [19]. Metaanaliza 24 studije pokazala je da IT+BFR proizvodi veća poboljšanja u MAS-u (g = 0,74, $I^2 = 0%$) i $\dot{V}\text{O}_2\text{max}$ (g = 0,63) u usporedbi sa samim intervalnim treningom, uz poboljšanja u vremenu do otkaza (g = 1,26) i prosječnoj snazi u 30-sekundnom Wingate testu (g = 0,70) [19]. Metaregresija ukazuje na to da ove prilagodbe ovise o dimenzijama manšete, pri čemu je za postizanje značajnih poboljšanja potreban prag minimalne širine manšete od 8,23 cm [19].

Sažetak komparativne učinkovitosti

  1. Yo-Yo IR i intermitentna dionička izdržljivost: Strukturirani trkački HIIT pruža najveće relativne veličine učinka i dosljedno nadmašuje izolirane SSG-ove (prednost od SMD = 0,42 za Yo-Yo IR1) [2, 7, 8].
  2. Aerobna snaga ($\dot{V}\text{O}_2\text{max}$ i MAS): I trkački HIIT i SSG donose velika poboljšanja, pri čemu trkački HIIT nudi preciznu kontrolu intenziteta oko 100–130% MAS-a [2, 9, 18]. IT+BFR služi kao učinkovit dodatak za daljnje povećanje MAS-a (g = 0,74) [19].
  3. Prijenos na sprint i COD: Trkački HIIT i RST učinkovito ciljaju linearnu brzinu i ubrzanje [3, 8, 11]. Dodavanje COD okreta u HIIT intervale izvedivo je kada se udaljenost prilagodi (smanjenje od ~2–3% po okretu od 180°), iako linearni HIIT pruža usporediv prijenos na terenske fitness pokazatelje [13, 15].

Reference

Recenzirani radovi

  1. Han Xu, Tao Li, Weihuan Xing, Jiakang Zhu, Zirui Zhang, Zezhao Chen (2026). Comparative effectiveness of training interventions on VO2max in male soccer players: a systematic review and network meta-analysis.. BMC Sports Science, Medicine and Rehabilitation. doi:10.1186/s13102-026-01820-8 0 citata
  2. Fengming Zhang, Yang Liu, Jiale Liu, O. Yeremenko, Lei Shi (2026). Comparative effects of high-intensity interval training and small-sided games on physical fitness in male adolescent team-sport athletes: a systematic review and meta-analysis. BMC Sports Science, Medicine and Rehabilitation. doi:10.1186/s13102-026-01729-2 0 citata
  3. N. Trotta, Italo Sannicandro, Johnny Padulo (2025). Effectiveness of small-sided games vs high-intensity interval training on physical fitness in female soccer players: a systematic review and meta-analysis.. British Medical Bulletin. doi:10.1093/bmb/ldaf023 1 citata
  4. Yang Liu, Fengming Zhang, Shanshan Kong, Mykola Bezmylov, Ertao Yan (2026). Effects of small-sided games training on physical performance in youth team-sport athletes: a systematic review and meta-analysis. Frontiers in Physiology. doi:10.3389/fphys.2026.1803471 1 citata

Web izvori

  1. Effects of small-sided games training on physical performance ...
  2. Comparative effects of high-intensity interval training and ...
  3. Effects of Small-Sided Games vs. Running-Based High- ...
  4. An Effective Method of Aerobic Capacity Development: Combined ...
  5. Effects of High-Intensity Interval Training (HIIT) on Physical ... - PMC
  6. (PDF) The Acute Effects of Short-Bout High-Intensity Interval ...
  7. Comparative efficacy of different training modes on physical fitness ...
  8. Effects of high-intensity interval training on physical fitness in trained ...
  9. Small-Sided Games vs. Running-Based High-Intensity ...
  10. Comparing The Effects of Small-Sided Handball Games and ...
  11. The effect of repeated-sprint training on performance outcomes in ...
  12. Improving Acceleration and Repeated Sprint Ability in Well-Trained ...
  13. Effects of linear and change of direction high-intensity interval ...
  14. Can Running Speed and Aerobic Endurance Be Affected ...
  15. Interval training for team sport: straight up or round the ...
  16. (PDF) Effects of linear and change of direction high-intensity interval ...
  17. High-intensity Interval Training Shock Microcycle Improves Running ...
  18. Applying HIIT Training for In-Season Conditioning in Team Sports
  19. Physiological adaptations and performance enhancement ... - PMC
  20. Individualizing Basketball-Specific Interval Training Using Anaerobic ...

Povezana istraživanja

EndurancePolarizirani trening i distribucija pragova za trčanje na 5 km: Fiziologija vježbanja i periodizacija

Literatura iz fiziologije vježbanja pokazuje da kombiniranje velikog volumena trčanja niskog intenziteta s ciljanim treninzima na pragu i iznad praga optimizira izvedbu na 5 km. Periodizirani prijelaz s piramidalne distribucije tijekom bazičnih faza na polariziranu distribuciju tijekom faza specifičnih za utrku donosi najveća poboljšanja maksimalnog aerobnog kapaciteta i rezultata na 5 km.

EndurancePretvaranje vršne snage ramp testa u FTP i strukturirane zone treninga

Ramp inkrementalni biciklistički testovi pružaju učinkovitu procjenu funkcionalnog praga snage pomoću fiksnih postotnih množitelja, no individualne fiziološke varijacije ograničavaju njihovu univerzalnu točnost. Odstupanja uzrokovana glikolitičkim kapacitetom, anaerobnim radnim kapacitetom i dizajnom protokola testiranja mogu iskriviti naknadno propisivanje trenažnih zona.

EnduranceEnergetski, kardiovaskularni i biomehanički odgovori na prilagodbe brzine i nagiba trake za trčanje

Prilagodba brzine i nagiba trake za trčanje mijenja mehanički rad, kardiopulmonalno opterećenje i oksidaciju supstrata. Pozitivni nagibi (uzbrdo) linearno povećavaju potrošnju kisika i frekvenciju srca zbog većih zahtjeva za koncentričnim radom mišića, dok specifične postavke nagiba kompenziraju izostanak aerodinamičkog otpora pri trčanju na ravnoj traci u zatvorenom prostoru.

EnduranceOptimalna raspodjela intervalnog i volumena na pragu u trčanju: Uravnoteženje aerobnih adaptacija i rizika od ozljeda

Uravnotežena distribucija trčanja izdržljivosti dodjeljuje približno 80% tjednog volumena treningu niskog intenziteta ispod prvog laktatnog praga, rezervirajući 15% do 20% za intenzitete na pragu i intervale. Dokazi pokazuju da prijelaz s piramidalne distribucije u bazičnim fazama na polarizirani model u prednatjecateljskom razdoblju maksimizira aerobne adaptacije uz izbjegavanje skokova opterećenja na pojedinačnim treninzima koji povećavaju rizik od ozljeda.

EndurancePrilagodbe nagiba trake za trčanje i energetika trčanja na otvorenom

Objavljena literatura otkriva da standardno pravilo nagiba od 1 % na traci za trčanje točno kompenzira otpor zraka samo pri većim brzinama, dok suvremena istraživanja pokazuju da ono može precijeniti metabolički trošak trčanja po ravnom pri umjerenim brzinama. Biomehaničke usporedbe pokazuju da trčanje na motoriziranoj traci mijenja kutove zglobova, vrijeme kontakta s podlogom i profile sila neovisno o nagibu.

EndurancePolarizirana naspram piramidalne distribucije treninga: Utjecaj na prag snage i aerobnu izdržljivost u biciklizmu

Usporedni dokazi ukazuju na to da polarizirana i piramidalna distribucija intenziteta treninga potiču slična poboljšanja praga snage i izvedbe u kronometru kod sportaša izdržljivosti. Iako polarizirani modeli pokazuju umjerene prednosti za kratkoročno povećanje VO2peak vrijednosti u visoko utreniranim populacijama, opservacijski podaci i studije periodizacije naglašavaju održivost i rašireno usvajanje piramidalnih struktura među elitnim sportašima.

EnduranceOptimizacija aerobnog kapaciteta: Omjeri rada i odmora, intenziteti intervala i distribucije intenziteta treninga

Maksimiziranje aerobnog kapaciteta zahtijeva usklađivanje specifičnih parametara intervala s periodiziranim tjednim distribucijama treninga. Dokazi pokazuju da ponavljajući sprint trening i visokointenzivni intervalni trening optimiziraju maksimalni primitak kisika uz pridržavanje strogih omjera rada i oporavka, pri čemu sezonske progresije koje prelaze s piramidalne na polariziranu distribuciju donose superiorne fiziološke adaptacije.

Kategorije