Zamor od treninga, overreaching i pretreniranost: Kako ih razlikovati
Akutni zamor od treninga prolazi unutar nekoliko sati do nekoliko dana putem perifernih i centralnih mehanizama oporavka, dok funkcionalni overreaching stvara pozitivnu superkompenzaciju performansi unutar nekoliko sedmica. Nefunkcionalni overreaching i sistemski sindrom pretreniranosti uključuju neuroendokrine i autonomne maladaptacije koje narušavaju performanse mjesecima ili godinama, dijeleći identične simptome zbog kojih je medicinska dijagnoza uglavnom retrospektivna.
Posljednje ažuriranje: 2026-11-21
Akutni zamor od treninga, funkcionalni overreaching, nefunkcionalni overreaching i sindrom pretreniranosti postoje duž kontinuiranog spektra fiziološkog stresa i oporavka [P1]. Temeljna razlika između ovih stanja nije neposredni stepen narušavanja performansi, već temeljni biološki mehanizmi, zahvaćenost sistemskih regulatornih sistema i vrijeme potrebno za potpuni funkcionalni oporavak [11]. Dok se akutni zamor povlači unutar nekoliko minuta do nekoliko dana, a funkcionalni overreaching stvara pozitivnu adaptaciju unutar nekoliko dana do nekoliko sedmica, sindrom pretreniranosti uključuje dugotrajnu multisistemsku maladaptaciju koja traje mjesecima ili godinama [1], [6], [11]. Međutim, ključna klinička napomena jeste da je sindrom pretreniranosti dijagnoza isključenja: budući da dijeli identične simptome i hormonalne promjene s nefunkcionalnim overreachingom, konačna identifikacija se često postavlja retrospektivno, isključivo na osnovu vremena potrebnog za oporavak performansi [2], [11].
Acute Fatigue: Peripheral and Central Mechanisms
Akutni zamor od treninga predstavlja prolazni gubitak sposobnosti generisanja sile koji nastaje usljed jednog treninga ili kratkog niza trenažnih stimulusa [18]. Djeluje putem dva međusobno povezana mehanizma: perifernog zamora i zamora centralnog nervnog sistema (CNS) [18].
Periferni zamor potiče na neuromišićnoj spojnici ili distalno od nje, a uključuje narušen prijenos akcionog potencijala u mišiću, poremećeno sprezanje ekscitacije i kontrakcije te smanjenu kontraktilnu silu mišićnih vlakana [18], [23]. Kinetika perifernog oporavka uveliko zavisi od intenziteta i trajanja vježbanja [21]. Kontrakcije ekstremnog intenziteta (poput maksimalnih izometrijskih napora iznad 60% maksimalne voljne kontrakcije) pokazuju brzu kinetiku oporavka, pri čemu se sila mišićnog trzaja obnavlja unutar 150 sekundi [21]. Nasuprot tome, dugotrajni napori teškog intenziteta ostavljaju proizvodnju sile potisnutom znatno duže [21]. Slično tome, trenažne konfiguracije s minimalnim odmorom — poput kružnih treninga s opterećenjem visokog intenziteta — izazivaju veće kardiorespiratorno opterećenje, veću akumulaciju laktata u krvi i izraženiju perifernu kontraktilnu depresiju u odnosu na tradicionalni trening s opterećenjem i dužim pauzama između vježbi [23].
Centralni zamor potiče iz mozga i kičmene moždine, manifestirajući se kao nedovoljan voljni motorni kortikalni nagon i smanjena frekvencija ili sinhronizacija okidanja motornih jedinica [18]. Ovaj proces je posredovan spinalnim aferentnim povratnim informacijama iz mišićnih vretena, Golgijevih tetivnih organa i nervnih vlakana grupe III i IV, uz neurohemijske promjene u mozgu koje uključuju serotonin, dopamin, glutamat i GABA-u [18]. Vježbanje olakšava transport triptofana kroz krvno-moždanu barijeru, podstičući centralnu sintezu serotonina koja povećava doživljaj napora [1]. Centralni zamor je posebno dominantan tokom zadataka ultra-izdržljivosti, dok eksplozivni i timski sportovi snažno angažuju i centralne i periferne mehanizme [18]. Akutni centralni i periferni zamor se normalno povlače unutar nekoliko minuta do nekoliko dana nakon što se ponovo uspostavi metabolička homeostaza [18], [21].
Functional vs. Non-Functional Overreaching
Kada se trenažna opterećenja sistematski povećavaju tokom uzastopnih dana ili sedmica, zamor prelazi iz akutnog odgovora na trening u overreaching [1], [6].
- Functional Overreaching (FOR): Sportisti namjerno prolaze kroz kratkotrajni pad performansi koji traje od nekoliko dana do nekoliko sedmica [1], [6]. Nakon planiranog oporavka ili perioda rasterećenja (taperinga), neuromišićni sistem se adaptira, što rezultira neto poboljšanjem performansi poznatim kao superkompenzacija [1], [6].
- Non-Functional Overreaching (NFO or NFOR): Nastaje kada se poremeti ravnoteža između trenažnog stresa i oporavka, što dovodi do stagnacije ili pada performansi koji perzistiraju sedmicama ili mjesecima (obično 2 do 6 mjeseci) [1], [6]. Sportisti u potpunosti vraćaju svoj početni fizički kapacitet tek nakon produženog odmora, bez neposredne superkompenzacije [1], [6].
Nefunkcionalni overreaching je čest u takmičarskim sportovima. Epidemiološki podaci ukazuju na to da približno 30% elitnih adolescenata sportista doživi barem jednu epizodu nefunkcionalnog overreachinga (u prosjeku dvije epizode u trajanju od po 4 sedmice), pri čemu doživotna prevalenca dostiže približno 60% kod vrhunskih trkača i trkačica, te 35% kod plivača adolescenata [1], [3]. Visoka monotonija treninga — mjerena Fosterovom metodom — zajedno s omjerom akutnog i hroničnog radnog opterećenja (ACWR) većim od 1,5 i tendencijom rasta srčane frekvencije tokom submaksimalnih napora, služe kao ključni operativni znakovi upozorenja za razvoj nefunkcionalnog overreachinga [6]. Repetitivni, monotoni režimi treninga također direktno doprinose neuromišićnim maladaptacijama pojačavanjem lokalizirane mikrotraume, smanjenjem neuralne plastičnosti i smanjenjem regrutacije motornih jedinica [9].
Systemic Overtraining Syndrome
Sindrom pretreniranosti (OTS) — historijski definisan i kao sindrom neobjašnjivog pada performansi (UUPS) kada neobjašnjivi deficit traje uprkos dvije sedmice relativnog odmora — predstavlja teški, dugotrajni kraj spektra zamora [1], [3]. Za razliku od overreachinga, OTS uključuje duboku, sistemsku multisistemsku maladaptaciju koja obuhvata neurološke, endokrinološke, psihološke i imunološke domene [1], [P1]. Narušene performanse traju duže od 2 mjeseca i mogu potrajati godinama, često ugrožavajući sportske karijere [1], [6], [11]. Procjenjuje se da doživotna prevalenca među elitnim trkačima iznosi između 60% i 64%, dok univerzitetski sportisti koji dožive OTS u svojoj prvoj godini pokazuju stopu ponovnog javljanja od 91% u narednoj sezoni [3].
OTS se manifestuje kroz dva primarna autonomna fenotipa [9], [10]:
- Sympathetic OTS: Češći kod sportista u anaerobnim sportovima, sportovima snage i sprintu koji su izloženi prekomjernom intenzitetu treninga [9], [10]. Manifestuje se tahikardijom u mirovanju, povišenim krvnim pritiskom, nesanicom, razdražljivošću, agitacijom i nemirom [9], [10].
- Parasympathetic OTS: Prevalentniji kod sportista izdržljivosti izloženih prekomjernom volumenu treninga [9], [10]. Karakterišu ga bradikardija u mirovanju, duboki zamor, apatija i depresivni simptomi [9], [10].
Prema autonomnim modelima, simpatička prekomjerna aktivacija može predstavljati početnu fazu stresa koja na kraju prelazi u parasimpatičku iscrpljenost, koju karakterišu smanjeno lučenje kateholamina i promijenjen respons ciljnih organa [11].
Biological Biomarkers and Diagnostic Challenges
Razlikovanje između standardnog zamora od treninga, stanja overreachinga i pravog OTS-a i dalje predstavlja izazov jer statički laboratorijski testovi rijetko daju jasne dijagnoze [1], [13].
[Acute Fatigue] ──> [Functional Overreaching] ──> [Non-Functional Overreaching] ──> [Overtraining Syndrome]
(Hours to Days) (Days to Weeks) (Weeks to Months) (Months to Years)
Homeostatic shift Supercompensation Extended recovery needed Multisystem breakdown
Endocrine Regulation and the Two-Bout Test
Bazalne koncentracije hormona u mirovanju, poput kortizola, adrenokortikotropnog hormona (ACTH), hormona rasta (GH) i testosterona, pokazuju proturječne i nepouzdane obrasce kod pretreniranih sportista [1], [12], [13]. Umjesto toga, dinamička neuroendokrina provokacija pruža veću dijagnostičku korist [11], [13]. Disfunkcija osovine hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HPA) kod pretreniranih sportista manifestuje se kao oslabljen odgovor hormona hipofize (ACTH, prolaktin, GH) na maksimalno vježbanje ili stimulaciju sekretagozima, što ukazuje na centralnu hipotalamičku ili hipofiznu disregulaciju, a ne na izolovanu mišićnu iscrpljenost [11], [13].
Kako bi iskoristili ovaj mehanizam, istraživači su razvili standardizirani protokol dvostrukog maksimalnog vježbanja koji se sastoji od dva testa maksimalnog opterećenja razdvojena s 4 sata odmora [6], [12]. Zdravi sportisti i sportisti s funkcionalnim overreachingom održavaju ili povećavaju lučenje ACTH-a, prolaktina i kortizola tokom drugog testa uprkos akutnom zamoru [6], [12]. Suprotno tome, sportisti s nefunkcionalnim overreachingom ili OTS-om pokazuju otupljene neuroendokrine odgovore i potisnutu maksimalnu akumulaciju laktata u krvi, pri čemu sportisti s OTS-om pokazuju znatno niže odgovore ACTH-a i prolaktina na drugom testu u poređenju sa sportistima s NFO-om [6], [12].
Heart Rate Variability and Autonomic Monitoring
Praćenje stanja autonomnog nervnog sistema pomoću varijabilnosti srčanog ritma (HRV) u mirovanju — specifično korijena srednje kvadratne razlike uzastopnih intervala (RMSSD) i snage visoke frekvencije (HF) — odražava parasimpatičku modulaciju srca [16], [17], [P2]. Iako smanjeni HRV obično odražava sistemski zamor ili simpatičku dominaciju, paradoksalna povećanja HRV-a u mirovanju mogu se javiti kod osoba s funkcionalnim overreachingom i pod teškim operativnim naporom [17]. Posljedično, potrebno je longitudinalno praćenje trendova koristeći sedmične prosjeke i koeficijente varijacije kako bi se normalni odgovori na trening razlikovali od maladaptivnih autonomnih stanja [17], [P2].
Nutritional Confounders: The RED-S Overlap
Glavni otežavajući faktor u dijagnosticiranju nefunkcionalnog overreachinga i OTS-a jeste nutritivni status [5]. Pregled literature o preopterećenju treningom i OTS-u pokazao je da je 86% analiziranih studija prijavilo nisku dostupnost energije ili ograničen unos ugljikohidrata [5]. Kliničke, endokrine i psihološke manifestacije OTS-a u znatnoj mjeri se preklapaju s relativnim energetskim deficitom u sportu (RED-S), što ukazuje na to da neadekvatan unos energije često ubrzava ili direktno oponaša sistemsku pretreniranost [5], [P3].
Reference
Recenzirani radovi
- Carrard (2026). From Fatigue to Overtraining: Beyond the Dichotomy of Structure and Function. Sports & Exercise Medicine Switzerland. doi:10.34045/sems/2026/5 0 citata
- Dominik Jaklik, Dominika Cholewa, N. Guzik, Radosław Starzyk, Sara Śmiałek, J. Florek, Wiktor Słaby, Adrian Groele, Patrycja Dębska, Marcin Miczek (2026). Heart Rate Variability (HRV) as a Marker for Overtraining Syndrome Prevention in Endurance Athletes: A Systematic Review. Quality in Sport. doi:10.12775/qs.2026.52.69422 2 citata
- Magdalena Kolasa, Natalia Kasterka, Liwia Karbownik, Agnieszka Figwer, Krzysztof Figwer, Kinga Dzitkowska, N. Czarny, Anna Broniecka, M. Śmigielski, Jędrzej Garbaciak (2026). Integrated Monitoring of Hepcidin, Inflammatory Markers and Heart Rate Variability in Endurance Athletes: Implications for Early Detection of Non-Functional Overreaching - A Narrative Review. Quality in Sport. doi:10.12775/qs.2026.60.72789 0 citata
Web izvori
- Overtraining Syndrome: A Practical Guide - PMC - NIH
- Prevention, Diagnosis, and Treatment of the Overtraining Syndrome
- Up-to-date understanding of overtraining syndrome and overlap ...
- Improving the Diagnosis of Nonfunctional Overreaching and ...
- Overtraining Syndrome (OTS) and Relative Energy Deficiency in Sport ( ...
- Overtraining Syndrome vs Functional Overreaching: How to Tell Them Apart
- Prevention, Diagnosis, and Treatment of the Overtraining Syndrome
- Diagnosing Overtraining Syndrome: A Scoping Review
- Beyond physical exhaustion: Understanding overtraining ... - PMC
- Overtraining Syndrome as a Complex Systems Phenomenon
- OVERTRAINING SYNDROME: PECULIARITIES AND ...
- Diagnosing overtraining in athletes using the two-bout exercise protocol
- Hormonal aspects of overtraining syndrome: a systematic review - PMC
- Hormonal responses in athletes: The use of a two bout exercise protocol to ...
- Chapter 12: Heart Rate Variability (HRV) Monitoring in Sport Flashcards
- HRV Explained: What SDNN, RMSSD, LF, HF, and Other Heart Rate ...
- Monitoring Training Adaptation and Recovery Status in Athletes Using ...
- Central and Peripheral Fatigue in Physical Exercise Explained - PMC
- Neuromuscular fatigue and central-peripheral interactions in sports ...
- Recovery of central and peripheral neuromuscular fatigue after exercise
- Neuromuscular recovery from severe- and extreme-intensity exercise in ...
- Neuromuscular fatigue and recovery profiles in individuals with ...
- Peripheral and Central Fatigue After High Intensity Resistance Circuit ...
- Intramuscular pathways of maladaptation in overtraining ...